Cik Pattone (talijanski korijeni, čitaj Čik Pattone) je širi dio MJ obitelji... Gospodin, filantrop, vrsni igrač briškule i strastveni obožavatelj lika i djela Ide Prester u slobodno vrijeme će recenzirati albume za Hip Hop Unity. Nakon što provedu par dana na serverima HH Unityja, objaviti ćemo ih i ovdje. Pattone te upozorava da ima visoke kriterije i da ne bacaš hejt što čovjek djeli svoje mišljenje s tobom. Ako se ne slažeš s njegovim mišljenjem slobodno napiši svoju recenziju i pošalji na cikpattone@limerac.com
Za Tarantooa je šira javnost prvi puta čula kao jednu šestinu grupe Tabula Rasa Unique koja je bila aktivna 2005.-2007. godine. Na njihovom mixtapeu „Ljubav, Borba, Glad“ Tarantoo iskače pjesmom „Generacija“ te općenito kvalitetnim versovima na ostalim pjesmama. Nakon dvije godine zatišja izdao je solo album „Arahnofobija“ na kojem je pokazao originalnu obradu već pomalo ustaljenih tema. Jedina veća zamjerka je par instrumentala koji su zvučali umjetno i pomalo narušili općeniti dojam. S obzirom da sam upoznat s njegovim prijašnjim radom, imao sam visoka očekivanja za „Mrtve Kapitale“.
Za one koji ne znaju, „Mrtvi Kapitali“ je roman Josipa Kozarca. Vjerojatno to nije slučajnost jer se dosta paralela može povući između Tarantooa i Kozarca. Obojca su iz Slavonije i obojci umjetničko izražavanje služi za realno prikazivanje stvarnosti u kojoj žive, ili kako je Kozarac sam rekao: „Prikaži u književnosti život onakvim kakav je! Ni ljepšim ni boljim!“. Tarantoo je odlično objasnio tematski segment svojih mrtvih kapitala: „Ovim sam albumom htio reći svoje mišljenje o društvu i svemu što se događa, koliko god se to nekome ne sviđalo. Ima društveno angažiranih pjesama, ima stvari o ljudima i o hip-hopu i sceni.“ Manje više su sve pjesme homogena smjesa ovih tema. Na albumu nećete čuti lude pancheve ili savršeni flow. Ovo je više album koji ćete osjetiti i koji će vam pokazati kakvom ponašanju bi trebalo težiti. Tarantoo je momak s ispravnim stavovima kojem se gadi primitivizam, hipokrizija, dvoličnost i ostale karakteristike koje prevladavaju u današnjem društvu.
Gotovo cijeli album je producirao Artistical iz Slavonskog Broda. Posljedica toga je tečnost albuma koji produkcijski zvuči zaokruženo te ima relativno mala odstupanja. Što se tiče toga, ovaj album je nadmašio Arahnofobiju.
Uvod u album je instrumentalan i u najmanju ruku zanimljivog prizvuka. U prvoj pjesmi pod nazivom „U Dvije Riječi“ Tarantoo ulijeće naglo i jako, odmah uspoređujući se s Alejuandrom Buendijom iz čega se može iščitati da svojom lirikom i porukom cilja visoko. Sample Gabi Novak je dobro iskorišten i fino ukomponiran u tekst pjesme.
Naslovna pjesma albuma je vrlo vjerojatno i najbolja. Tvrdi drumovi i semplirani melankolični vokal podižu cijelu pjesmu na zavidan nivo. Lirika i poruka su ovdje on point te ovom pjesmom Tarantoo samom sebi postavlja letvicu visoko za ostatak albuma. „Ako ovako ostane, bit će to pobjeda“ (odnosi se na stanje društva) je tip lajne u kojima Tarantoo zvuči najbolje. Kada uspješno implementira gorki sarkazam koji, kada se bolji razmisli, drži vodu makar bio hiperboliziran do apsurda, Tarantoo pokazuje svoju originalnost i zašto se izdvaja od ostalih repera koji uzaludno pokušavaju biti društveni geto kroničari.
Na „Glave U Pijesku“ baca lajn albuma – „ne dirajte mi ravnicu, sve ću da vas polomim“. Zanimljivim zaokretom Škorinog teksta nam daje do znanja da je spreman na aktivan otpor onima koji pokušaju iskoristiti njegovu okolinu.
Pjesma za hrvatsku hip-hop scenu je „Desperado“. Svaki rap album očito mora imati takvu stvar pa tako i ovaj. Manje više tipično vrijeđanje ostalih repera i veličanje samoga sebe, no ima trenutaka kada tekst zasjaji, kao npr. „od takvih ko ti nikad glazbenika, možes stvorit sve, ali dio glazbe nikad“.
Pjesma bez koje bi albumu bilo bolje je „Močvara“. Refren koji je otpjevao Filip Sertić ostavlja dojam parodije, a ne ozbiljnog refrena koji bi trebao dočarati metaforičko okruženje kojem je pjesma namjenjena. Čak i bez refrena pjesma je loša. Fizički osakaćeni ljudi koji su zapravo prije bile marginizirane individue, no zbog društva su prisiljeni živjeti u „močvari“? Ne ide mi u glavu kako si je mogao dopustiti da od ovoliko površne metafore napravi cijelu pjesmu. Predvidivo je da će se pred kraj pjesme Tarantoo početi pretvarati u njih i samim time pjesma dobiva pečat dosade.
Kada reper ide raditi nastavak pjesme s prošlog albuma onda se barem očekuje da bude na razini prvog nastavka. To ovdje nažalost nije slučaj. „Ne Prilazi II“ ne drži ni svijeću jedinici koja je bila žustra, nabijena, iskrenija i strastvenija s duplo boljim beatom od ovoga. Da pjesma nosi drugo ime i da refren nije identičan refrenu jedinice čak bi i mogla proći, no ovako je jasno kao dan da ovaj pothvat nije urodio plodom.
Obožavatelji Generala Wooa će odmah prepoznati sample (Josipa Lisac – Živim Samo Za Tebe) iskorišten u ovom instrumentalu. „TNT Čovjek“ automatski pada u sjenu pjesme „Ništa Se Ne Mijenja“ jer je Sett daleko bolje iskoristio ovaj sample + Ivana Husar perfektno sjeda na refren. TNT je kratica za televizor, nesanicu, tablete i svaki vers je posvećen jednom od tih pojmova. Prva dva versa su čisto ok, no treći vers o tabletama je apsolutno razočarenje. Tema (tablete) je površno obrađena i sama konstrukcija teksta je na niskim granama. Mogao je spomenuti barem jednu konkretnu vrstu tableta pa makar to bio aspirin ili neka druga tableta koju pučanstvo koristi skoro pa svakodnevno. Da stvar bude gora, ima početničke rime tipa tablete-tablete, mraka-šaka-tlaka-kvaka. Također, riječ „tableta“ se spominje daleko previše puta. Prebrojite koliko sam puta u ovom paragrafu spomenuo tablete i shvatiti će te da je ovakvo silovanje jedne riječi do točke zasićenja nakaradno.
Otpor je stvarno fina stvar. Gostovanja Nightmarea, Daxxa i Dančija su ovdje došla kao naručena. Svaki MC je odradio svoj posao kako spada i nimalo nije dosadna za razliku od većine rap pjesama koje pozivaju na bunt i otpor.
Sve tipove ljudi bez kojih bi nam bilo ljepše nabraja u „Odlazi Cirkus“. Od primitivnih seljačina, žena upitnog morala, pohlepne elite, dvoličnih menadžera crkve i bezkralješnjaka koji su se davno oprostili od svojeg "ja" kako bi se što dublje zavukli u probavni trakt i poboljšali peristaltiku. Međutim, flow na ovoj pjesmi je loš. Tarantoove zadrške u repanju mu zasigurno nisu trebale i sve bi bolje zvučalo da je ostao pri flowu kakvog inače koristi.
„Tajna Vječnosti“ ima najopušteniji beat na albumu. Ovo je onaj tip beata koji bi puštao u prirodi da pčelama bude ljepše dok sakupljaju pelud. Ne može se ništa zamjeriti ovoj pjesmi. Pozitiva u kojoj Tarantoo pokazuje da u životu želi više od materijalnih stvari za razliku od drugih, tj. „neki znaju tajnu života, mi znamo tajnu vječnosti“. Nekako je poetično što u zadnjem versu na albumu spominje dio Mraqovog refrena na Generaciji („mi smo ... noge što trče maraton i nikad se ne umaraju“) koja je zadnja pjesma na „Ljubav, Borba, Glad“ mixtapeu od prije 5 godina. Izaziva nas na razmišljanje o prolaznosti vremena što je i lajtmotiv ove pjesme. Efekt bi možda bio jači da ja Mraq gostovao jer bi odlično sjeo na ovaj beat i tematiku.
Ovaj album neće pomaknuti granice niti će redefinirati glazbeni žanr, ali sigurno vam neće biti žao ako ga poslušate. Mrtvi Kapitali nisu puno bolji od Arahnofobije (ako uopće jesu), no ni ne trebaju biti. Ovaj nivo kvalitete je sasvim dovoljan, iako je očito da Tarantoo ne iskorištava svoj potencijal do maksimuma. Bilo bi pametnije da je pjesme niže kvalitete izbacio s albuma i ovaj rad izdao kao EP. U tom slučaju bi se vjerojatno moglo pričati o svojevrsnom klasiku. Tarantoo bi ubuduće trebao povisiti kriterije za pjesme koje stavlja na albume jer one lošije bespotrebno kvare cijelokupni dojam.
Repeat: Mrtvi Kapitali, Glave U Pijesku, Otpor, TNT Čovjek, Tajna Vječnosti
Skip: Močvara
Autor: Cik Pattone
Nema komentara:
Objavi komentar